ANTUN BUKOVEC
Ruke umjetnika II – 16. 9. – 3. 10. 2019.
Slavka Pavić
MOĆ IMAGINACIJE I PERCEPCIJE
Samo se srcem dobro vidi, bitno je očima nevidljivo.
(Mali princ/Le Petit Prince, 1943.)
Antoine de Saint-Exupéry, francuski pisac i pilot (1900. – 1944.)
“Bitno je očima nevidljivo”, kaže lisica malom princu u alegorijskoj priči Mali princ, upućujući ga na govor srca, ali i na moć imaginacije (stvaralačke mašte) kao značajan oblik vizualnog mišljenja i zamišljanja usmjerenih na kreaciju.
Tu tvrdnju prihvatio je i Antun Bukovec, član Fotokluba Zagreb, autor ove neobične i zanimljive izložbe, pa tako u njegovom likovnom izrazu ne postoji apriorna neposrednost (doslovni smisao fotografske slike). Cilj mu nije samo transformirati, već prije svega interpretirati. Svoju neposrednost ostvaruje posrednim putem – sredstvima simbola, metafore (unutarnji smisao fotografske slike), čime motivira gledatalje na drugačije opažanje stvarnosti i gledanje fotografije. Jer “nema slike bez sposobnosti za sliku, ako se spozna kako ona nastaje u autorovoj imaginaciji, koja su joj svojstva, mjesto i svrha. Što se sve u slici vidi ili prikriva? Što se u sliku prevodi?” (Tin Ujević o likovnosti i likovnom umijeću). Sudeći po izloženim fotografskim slikama, Bukovec svoj fotografski rad doživljava kao profesionalac, a djelovanje kao umjetničko stvaralaštvo, odnosno područje izražavanja svog osobnog viđenja, doživljaja i bilježenja stvarnosti, čime u svom likovnom umijeću vješto združuje svoju autorsku imaginaciju i percepciju gledatelja.
Za Bukovca imaginacija je temeljni činilac kreativnosti, inovativnosti i izražajnosti. Kad gledam njegove autorske fotografije, prisjećam se naših zanimljivih razgovora – o njegovom stvaralaštvu, fotografskom putu, pogledima na stvarnost i fotografiju kao medij te napose o njegovoj ideji, postupcima i pristupima u pripremi ove izložbe, te ne mogu zaobići neke izreke znamenitih umjetnika, pjesnika i pisaca koji na neki način komuniciraju s Bukovčevim pogledima i praksama u stvaranju fotografija ove izložbe.
Spomenut ću samo neke od njih. Još u antičkoj Grčkoj Aristotel je tvrdio da ljudi imaju ruke jer su inteligentni, a Platon je smatrao da ruke omogućavaju čovjeku duhovnu kontemplaciju jer njegova inteligencija i intuicija nisu samo stvar uma, nego i oblika i osjeta njegovih ruku.
Nekom prigodom, govoreći o svom umjetničkom pristupu i stvaralaštvu, Branko Ružić, naš poznati kipar, rekao je: “Radim kelj, a mislim zelje”, čime potvrđuje spomenutu činjenicu da ono što vidimo imaginacijom nije istovjetno onome što “vidi” i bilježi objektiv našeg fotoaparata, a još manje ono što mislimo i vidimo našim pogledom. Nešto slično je jednom prigodom rekao i Caravaggio, jedan od najpoznatijih talijanskih slikara svom studentu, koji nije znao nacrtati konja: “Ne trudi se s konjem, pokušaj naslikati ‘konjskost’”, misleći pritom na veću aktivizaciju njegove intuicije uz upotrebu simbola i metafora u stvaranju slike konja.
Na 58. Venecijanskom bijenalu, koji je upravo u tijeku, talijanski kipar Lorenzo Quinn postavio je monumentalnu skulpturu Building Bridges (Gradimo mostove) sa šest monumentalnih ljudskih ruku, kojom želi podsjetiti političke vođe na opasnosti za svijet vezanim uz klimatske promjene, te njihovu obvezu da se pridruže tom simbolu i da poduzmu više nego dosad u zaustavljanju tih promjena.
Ova izložba Antuna Bukovca, koju je naslovio “Ruke umjetnika II”, predstavlja izbor 45 njegovih najboljih autorskih ostvarenja na odabranu temu, nastalih od 2013. godine do danas. Fotografije se sadržajno odnose na segmente njegova šireg opusa fotografija na teme Ruke i Ruke umjetnika, koje po svojom značenju predstavljaju svojevrsne portrete umjetnika, a po kreativnom pristupu veoma dobar primjer metaforičkog transfera u posredovanju motiva, odnosno likovnog sadržaja fotografije, koje se “čitaju” kao simbolično kodiran tekst. Kod većeg broja izloženih fotografija motiv (objekt) nastupa kao glasnik i katalizator skrivenih značenja.
O svom stvaralaštvu Bukovec će reći: “Kao fotograf, fotografijom se bavim profesionalno (od čega živim) i amaterski (za svoju dušu) pa se u vezi s tim često suočavam s pitanjem kako te moje fotografije i umjetničko umijeće predstaviti i pokazati kulturnoj javnosti. S obzirom na to da rado i često posjećujem i fotografiram razna kulturna događanja, posebno likovne i fotografske izložbe, razna književna, pjesnička i glazbena događanja, predstavljanje književnog stvaralaštva i slično, najviše fotografija u mojoj arhivi imam upravo otuda. Tako mi je sinula ideja o rukama kao temi i motivu fotografiranja i stvaranja fotografskih slika, jer su me ruke iz mnogih umjetničkih djela, književnosti, glazbe, raznih članaka i rasprava odavno zanimale, a posebno zbog toga što to nikome od zagrebačkih fotografa nije dosad palo na pamet. Izložba je svojevrsni nastavak mojih dviju ranijih izložbi: prve, pod nazivom Ruke, u svibnju 2017. u galeriji Kaj u Zagrebu te druge, pod nazivom »Ruke umjetnika«, priređene u gostionici Pod starim krovovima, poznatoj pod nazivom Kod Žnidaršića, u siječnju 2018. godine. Ciklus Ruke umjetnika moja je dogoročna tema koju sam započeo prije šest godina (2013.) nakon moje pobjedničke fotografije na natječaju Art Viva Likum u povodu 65. godišnjice Likuma, u sklopu kojeg je djelovala Galerija Ulrich, Ilica 40 – Dežmanov prolaz. Moja pobjednička fotografija pod nazivom Živa vatra prikazala je ruke poznatog umjetnika Lazera Roka Lumezija pri izradi metalnog nakita plamenom. To je bio početak priče koja se zatim nastavila, kao što sam već spomenuo, fotografiranjem raznih prizora, događanja, detalja, pa tako i ruku na raznim izložbama i kulturno-umjetničkim događanjima, a za neke od njih umjetnici su pozirali u svojim ateljeima. Na njima posvećujem pozornost rukama – umjetnika, književnika, likovnih umjetnika, glazbenika, glumaca, kipara – kojima izvode svoja djela. Svojim fotografskim okom bilježim čovjekovo najvrjednije sredstvo kojim ostavlja trag na svijetu. Fotografije koje izlažem prikaz su umjetnika s kojima sam izgradio specifični odnos i bliskost, osjećajući njihovu snagu i dobrotu ljudske duše. Vjerujem da će i ova izložba uz angažman i prisutnost dragih mi ljudi pridonijeti da sagradimo bolji svijet”.
Čestitam Antunu Bukovcu na ovoj posebnoj, nadahnutoj, socijalno angažiranoj i poučnoj izložbi. Izložba nosi jasnu poruku, koju je on sam istaknuo na kraju svoje izjave. Zato svi mi u njihovim rukama možemo potražiti nove ideje, izazove, polazišta, potencijale i poticaje i za naše djelovanje, rad i stvaranje te da, unatoč svim tegobama i neizvjesnosti svijeta, kultura i umjetnost u kojima i mi djelujemo, ipak donesu neku nadu, svjetliju i bolju budućnost svim dobrim ljudima ovog svijeta.
Vinko Šebrek, AFIAP, ESFIAP
počasni predsjednik Fotokluba Zagreb
Mirko Puljić
Antun Bukovec rođen je 1956. godine u Zagrebu gdje završava osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Srednju elektrotehničku školu završava 1975. godine. Zapošljava se 1976. godine u Končaru – Industrijska elektronika 1976., a od 1983. godine u Končaru – Elektrotehnički institut, do 1990. godine. Fotografijom se bavi od najranije mladosti. Godine 1981. fotografsko umijeće usavršava na fotografskom tečaju u Bitoli (Makedonija) i od tada se sustavno bavi fotografijom. Od 1993. fotografijom se bavi i profesionalno u dva fotostudija (Foto studio Zelina i Foto studio ZE). Od 2005. do 2010. godine djeluje u producentskoj kući Ramona Rubin kao snimatelj i montažer koncerata, sportskih događanja, reklama te županijskih kronika gradova zagrebačke županije, Panorame zagrebačke županije te poljoprivredne emisije Od polja do stola, emitiranih na (OTV-u) Jabuka i Z1 televiziji. Paralelno s fotografijom, intenzivno se bavi i videosnimanjem i multimedijalnom postprodukcijom. Surađuje s Hrvatskim hokejskim savezom na travi, Ragbi klubom Mladost, Nogometnim klubom Trnje, KUD-om Sesvetska Sela, KUD-om Preporod, KUU Prigorec, Ženskim vokalnim sastavom “Koralde”, Hrvatskom udrugom pisaca, časopisom za književnost, umjetnost, kulturu Kaj, Kazalištem Svarog, Lions klubom Zrinjevac, OŠ Dragutina Kušlana, Međunarodnim festivalom gajdi, Školskom knjigom, Hrvatskim katoličkim liječničkim društvom, Hrvatskom dentalnom komorom, Zagrebačkim centrom za poduku, LIKUM-om, Galerijom Mijo Kovačić, Zagrebačkom školom ekonomije i managmenta, Slovenskim domom i Teatrom poezije. Koautor je fotografija za nekoliko knjiga i brošura. Poseban dio opusa čine mnogobrojne fotografije i videozapisi s njegovih putovanja biciklom po Europi. Izlagao je na osam samostalnih i šest skupnih izložbi fotografija.
Dijana Nazor
Eva Lumezi
Mate Turić
fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros
