MARIJAN RICHTER

Slika i obratno – 2. 12. – 30. 12. 2019.

Slika i obratno

U cjelokupnom opusu, Marijan Richter u kontinuitetu provodi analitičko istraživanje opravdanosti klasične štafelajne slike i recentnih mogućnosti njezina likovnog izričaja. Taj proces zahvaća sve razine slike i samog slikarskog platna: od slike kao materijalne činjenice – objekta ili predmeta do metijerske, vizualne, simboličke, semantičke, ali i stilsko-morfološke razine. Percepcija slike nikada nije bila slojevitija nego u drugoj polovini 20. stoljeća i prva dva desetljeća 21. stoljeća, no, čini se kako smo se svi – i kustosi i umjetnici podjednako – u današnjem trenutku izborili da se ipak postupno odmaknemo od teških teorijsko-filozofskih rasprava o biti slikarstva per se, jer je ono nekim nevoljenim vremenima usprkos opstalo.

No, kod Marijana Richtera događa se suptilan i značajan oblik procesualnosti nastanka te vraćanja radu na jednoj slici; proces za kojega bismo mogli reći kako možda nikada ne završava: umjetnik odlučuje kada je prestao s radom na jednom djelu, ali mogućnost da mu se vrati i modificira ga jest trajno otvorena i prisutna. Jednako tako, umjetnik hoda po tankom rubu ideje kako “djelo ne reprezentira ništa osim samoga sebe” i upisivanja decentnih tragova značenja, emotivnih i stilskih slojeva i/ili fragmenata. On poput neokonceptualaca ili minimalista ne svodi sliku na tzv. nulti stupanj, gdje pred nama ostaje tek slika kao predmet, materijalna činjenica koja odbija promatraču ponuditi upisivanje vlastitih značenja, poruka, metafora, simbola, odnosno, mogućnosti značenja.

Osobno me možda najviše fascinira ta Richterova arheologija slojeva i nanosa slike, beskrajnog niza dubinskih planova koji se otvaraju u svakoj slici, bez obzira na manje ili više izraženu materičnost jednog djela. U dijalogu sa samim sobom i svojim ranijim djelima, umjetnik je ujedno u prostorno-vremenskom dijalogu s nekim duhovno bliskim autorima koji su nastavljali – ili i danas unutar recentnog domaćeg slikarstva nastavljaju – dionicu lirske i kolorističke apstrakcije, ali i siromašnog i analitičkog slikarstva, poput Ive Šebalja, nervatura Ivana Obsiegera, bijelih slika Matka Trebotića, ranih bijelih slika Ante Rašića ili apstraktne protočnosti Tihomira Lončara. Pa opet, nećemo se moći oteti nekim bljeskovima Tartagline ili Motikine stilizacije mikrofragmenata poteza i pigmenta, u momentima gdje slikara svlada liričnost duha slike. Jer, on se prijeti kako je radikalan, a zapravo u sliku unosi impresije koje nisu lišene sjećanja, povijesnih intermezza, ulančavanja tragova pa i elegantne saturnske melankolije.

Drugim riječima, u negaciji metijera koja zapravo uopće nije radikalna negacija, Marijana Richtera zanimaju ontološko-filozofska područja dokidanja granica prednje i stražnje površine slike, zapisi na marginama, jednaka važnost rubnih i središnjih dijelova, kretanje između udaljenih granica platna i drvenog okvira. Rekla bih kako ovaj slikar više radi na emancipaciji slobode slike i slikarstva nego na njezinoj negaciji. Postoji li na/u platnu ili iza njega jednakovrijedni smisao? Ako na površini slike treba pokazati reprezentativno umijeće slikanja, na njezinoj je poleđini umjetnikovo osobno utočište. Valja imati na umu kako Marijana Richtera bez sumnje zanima u slici metafizički gubitak središta, ali ne i njezina uzaludnost. Tada bismo u njegovim slikama osjećali tjeskobu i nagovještaj neke simboličke apokalipse, a toga ovdje nema. Tragovi, nanosi i sjećanja sublimirani su u koherentne cjeline različitih formata, u polja istančanog kolorita čije se silnice gotovo starinski ufaju kako će naći svojeg idealnog promatrača i tumača. U tom povezivanju prošlosti, sadašnjosti i budućnosti slojeva slike, Richter nam se otkriva kao iznimno senzibilan filozof slikarstva.

Iva Körbler

Popis izloženih radova:
1. – 3. Iz ciklusa Slika i obratno, 2000./2017., ulje/platno, 100×120 cm
4. – 6. Iz ciklusa Slika i obratno, 2015., ulje/platno, 190×220 cm
7. – 16. Iz ciklusa Slika i obratno, 2019., kombinirana tehnika/platno, 30×24 cm

Marijan Richter rođen je 1957. u Zagrebu. Studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti i na Muzičkoj akademiji sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je slikarstvo 1983. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je obranio doktorsku disertaciju na temu Slika između izgleda i pogleda, 2013. godine. Izlagao je na više od osamdeset izložbi, od toga četrdesetak samostalnih. O njegovu radu snimljeno je nekoliko televizijskih priloga (Slikanje fotografije, TV izložba). Monografiju Richter objavila je ArTresor naklada uz financijsku potporu Ministarstva kulture, 2012. godine. Knjigu Marijana Richtera, Slika između izgleda i pogleda, objavio je isti nakladnik uz financijsku potporu Ministarstva znanosti, 2016. godine. Kao predstavnik kulture Republike Hrvatske, boravio je 2017. godine na rezidenciji u Cité internationale des arts u Parizu, gdje je u atelieru Croatie realizirao dvije izložbe pod nazivom La peinture entre image et regard. Na rezidenciji u Leipzigu boravio je tijekom kolovoza i rujna 2019. godine. Sudjeluje na međunarodnim simpozijima o umjetnosti i likovnoj pedagogiji. Objavljuje znanstvene radove i eseje iz područja umjetnosti i likovne pedagogije. Izvanredni je profesor na Odjelu za nastavničke studije u Gospiću, Sveučilišta u Zadru.

Samostalne izložbe:
1987. Studio galerije Karas, Zagreb
1994. Galerija Izlog LIKUM, Zagreb
1994. Galerija Miroslav Kraljević, Zagreb
1994. Izložbeni prostor Centra za kulturu Čakovec, Čakovec
1995. Galerija Ulrich, Zagreb
1996. Gradski muzej, Sisak
1996. Galerija Ars, Križevci
1996. Galerija SC, Zagreb
1997. Gradska kavana, Sisak
1997. Galerija CEKAO, Zagreb
1999. Muzej grada Trogira, Trogir
1999. Galerija Magis, Osijek
1999. Galerija Idealni grad, Zagreb
2000. AGM Art point centar, Zagreb
2001. Metastaze, Galerija Izidor Kršnjavi, Zagreb
2001. Izložbeni prostor Ministarstva financija, Zagreb
2002. Gradski muzej Vinkovci, Vinkovci
2004. Slike 2004., Europski dom, Zagreb
2006. Dom kulture, Blato
2006. Općinska vijećnica, Dugi Rat
2006. Slike 2006., Galerija Stančić, Zagreb
2009. Mala dvorana KD Vatroslava Lisinskog, Zagreb
2009. Galerija ZILIK, Karlovac
2010. Likovni salon Vladimir Becić, Slavonski Brod
2010. Galerija Zvonimir, Zagreb
2011. Mala dvorana Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, Zagreb
2012. Mala dvorana Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, Zagreb
2012. Slikarska poricanja i odricanja, Galerija Vjekoslav Karas, Karlovac
2013. Svak na svojoj strani (s Vukom Jeremićem), Galerija sveučilišne knjižnice, Split
2014. Naslikavanja i raslikavanja 1, Galerija Branko Ružić, Slavonski Brod
2014. Naslikavanja i raslikavanja 2, Izložbeni prostor Sveučilišta u Zadru
2015. Slike poslije naslikanih slika, Galerija Karas HDLU, Zagreb
2016. Novostare slike, Galerija K, Križevci
2016. Slika poslije naslikane slike, Galerija Zrinski hotela Palace, Zagreb
2017. Što je naslikana slika?, Zorin dom, Karlovac
2016. Assemblage – instalacija, Mala dvorana Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, Zagreb
2017. La peinture entre image et regard 1 i 2, Cité internationale des arts, Paris
2018. Site specific, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, Zagreb
2018. Intonacija bjelinom, Galerija Hrvatsko slovo, Zagreb
2019. Fragmenti, Muzej Matija Skurjeni, Zaprešić
2019. Slikanje fotografijom, Galerija LU, Gospić
2019. Slika i obratno, Galerija Vladimir Filakovac, Zagreb

fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros